DOKUMENTA

Mjesto.

20.02.2012.

Krug

Ispod polarnog postanka Mekog, nedirnutog pokrivača Osjećam tvoje tople prste U zimskom snu Noći su vatra Ispod leda Rijeka teče Valovi čistoće Umili su ledenu vječnost U jedno svjetlo Samoćom tišine Divna mjesta prostranstva Podaju se sretno Veličanstveno svitanje I nepomična hladnoća Osvajaju jedno drugo Blještavo podigavši krug...

In my heart...

07.10.2011.

Deep Purple Black Night

07.10.2011.

Deep Purple - Child in Time

03.10.2011.

...







01.10.2011. Butmir

Thank You, Baki

27.09.2011.

...



Zadar (MCPA), 29.09-02.10.2011. IKUWA4

12.09.2011.

...

ponekad... ne vidimo jasno ali osjecamo... u trenu ili u djelicima povrsinske slike mi mozemo osjetiti prepoznavanje i vibracije medjusobnog postojanja

12.09.2011.

magnetic fields

12.09.2011.

...

vjerovanje ili nevjerovanje je usadjeno u nama duboko u srcu. ono je poput slojeva taloga sitnih cestica saznanja koje se slazu dugo i polako.

no, postoje trenutci koji mogu izmijeniti nas zivot iz temelja, citavu percepciju... i koja mogu izmijeniti nase emocije. ona dodju iznenada u nasu svijest kao urezana poruka koju nismo ocekivali ali koja je sada tu pred nama jasna i cista.

12.09.2011.

arheoloski rudnik

kada se u sirem smislu osjeti znacaj necega sto bi moglo biti... sto se nazire ali sto jos nije dovoljno definirano... cesto krenu sa svih (ne)mogucih pravaca utjecaji i strujanja koja namecu razne izazove koja u biti nemaju vezu sa stvarnom prirodom uzroka. vezano ili nevezano za istrazivanja... sve dileme, spekulacije, nepoznanice, kontraverze... mogucih monopoliziranja i manipulacija arheoloske zlatne zile... sve to ostaje po strani i u sjeni prilikom suocavanja sa prvim i poslijednjim razlogom - a to je samo nalaziste odn. nalazi.

davno je apsolvirano... sto se tice nadzemnih iskopavanja - da je tesko dokazati da priroda moze stvoriti blokove te snovi, toga oblika i takovog medjusobnog polozaja - sto moze ukazati samo na ljudski graditeljski potencijal pripreme, projektovanja i slaganja odn. gradnje.

povrsinska iskopavanja pratim godinama odn. od samoga zacetka ali podzemna istrazivanja i otkopavanja sam u biti upoznala tek ovih dana... malo je rijecima opisati moju uvjerenost da se radi o najzanimljivijem arheoloskom kompleksu kojeg sam upoznala do sada. Ono sto je istrazeno i strucno i naucno utvrdjeno je toliko ocigledno da uopce nije potrebno biti strucnjak iz oblasti koja ucestvuju u istrazivanjima... da se shvate potpuno logicne i jasne cinjenice...

- da je kompleks podzemnih tunela gradjen i dijelom zatrpavan ljudskom rukom

- da je starost puno veca nego je starost srednjeg vijeka u kome su se tuneli dijelom koristili (sto dokazuje pronadjeni sloj minerala na slegnutom punjenju sporednoga tunela).

- da se u tunelima/podzemnim prostorijama nalaze megaliti utvrdjeno velike starosti sa urezima/simbolima koje je nacinila ljudska ruka - sto je jos jedan dokaz prethodnoj tezi.

- da su tuneli prosli kroz velike klimatske promjene (ostatci u tunelu) sto takodjer dokazuje starost.

- da je klima u tunelu fascinantna... sto znaci da ima veliku kolicinu kiseonika.

ocit je protok zraka - sto znaci da je kompleks ne samo supalj, vec i prozracen ulaznim i izlaznim supljinama jer je drugacije nemoguce objasniti toliku svjezinu zraka na toj dubini.

- da je sama gradjevinska konstrukcija tunela u odnosu na prirodnu gradju/ materijal/uslove takodjer fascinantna.

jasno je da se radi o iskopinama drevnog kompleksa koji se kroz razna vremenska razdoblja 'otkrivao i sakrivao'. tocno o cemu se radi pokazat ce dalja istrazivanja, analize strucnjaka, naucnika i rad svih onih koji vrse ova iskopavanja dokaza necega mozda potpuno novog i nedovoljno poznatog do sada:)
12.09.2011.

...

 

 

 


05.09.2011, nalaziste Podzemni labirint Ravne/ ICBP 2011

02.09.2011.

zastita kulturno-historijskog naslijedja

grad visoki je donedavno (do polovine 2011.) bio u sramotno rusevnom stanju... toliko zapustenog izgleda da bi svaki obrazovani posjetitelj sa nevjericom posmatrao srednjovjekovno povremeno stolno mjesto bosanskih kraljeva. u slicnom stanju su bile i mile (do 2010) jedno od najznacajnijih mjesta koje svjedoce identitet ove drzave.

u zapustenom ili ugrozenom stanju se nalaze i znamenitosti u gradovima kraljeva sutjeska, jajce, pocitelj, visegrad...  (za koje mjestani kazu da su zaboravljeni od strane drzavnih vlasti) sto je dokaz odnosa prema nasoj historiji i kulturi, prvenstveno onih koji su duzni da se brinu, stite i cuvaju kulturno-historijsku bastinu financijskim ulaganjima-sanacijama ali i strucnoscu istih poduhvata... sto

bih mogla prosiriti i na problematiku naseg sistema obrazovanja odn. nemogucnosti edukacije strucnih kadrova koji bi trebali biti sposobni da kvalitetno i po medjunarodnim standardima zastite/saniraju,

restauriraju i konzerviraju nacionalna dobra, ne samo kroz struku historije, gradjevinarstva i arhitekture vec i kroz neizostavne ili nadzorne/ koordinirajuce oblasti restauracije, konzervacije, muzeologije...

da... te oblasti u nasem sistemu obrazovanja i ne postoje sto je veoma porazavajuce, stoga sto je angaziranje stranih strucnjaka iz ovih oblasti izuzetno skupo (narocito za ovakav budzet... ).

sa ovakvim odnosom, bez ikakve podrske i ovo malo potencijalnog kadra ove oblasti ce biti rastjerano odnosno primorano da napusti ove prostore (ili da odustane od svoje struke), jer ne nalaze svoje mjesto za postojanje, djelovanje, rad i razvoj.

jos '90-ih na alu sarajevo je ustanovljen predmet restauracije... ali entuzijazam nekoliko profesora i studenata nije bio dovoljan da se savladaju mnogobrojne prepreke koje su nastale pri pokusaju organiziranja ovog studijskog smjera.

do kojeg kulturnog dna smo dosli, nedavno je ozvaniceno zatvaranjem galerije bih, jedne od najznacajnijih kulturnih institucija ove drzave.

uostalom... svi smo bili svjedoci tragicnog muzejskog perioda kada je bio zatvoren zemaljski muzej u sarajevu... bez grijanja i osnovnih uslova koji su se vjerovatno odrazili na neke eksponate koji se cuvaju u ovoj ustanovi (da ne spominjem sjednice i politicke skupove koji su se odrzavali u prostorima ove zgrade, sto je sa muzeoloske strane u najmanju ruku neprimjereno... ako ne veoma stetno).

kazu da smo jedina zemlja u evropi nakon drugog sv. rata u kojoj su se zatvorile ovako znacajne institucije...

uza sve fasisticke strahote sistematskog spaljivanja nacionalnog blaga na papirnom nosiocu nub-a bih, orijentalnog instituta, gazi husrev-begove biblioteke... kao i veoma loseg razdoblja za zbirku i knjiznicu franjevackog samostana u fojnici, neke od ovih ustanova i danas lagano umiru.

u nub-u bih, od rata pa na ovamo, pokusavalo se spasiti sto se spasiti moze, bilo u institucionalnom smislu ali i u smislu knjiznog fonda i samog stanja istoga. uz sav entuzijazam malobrojnih stalnih uposlenika i uz svu medjunarodnu pomoc koja je izmedju ostalog rezultirala sa jos uvijek (koliko mi je poznato) najopremljenijom radionicom za restauratorske i konzervatorske zahvate na ostecenom papiru odn. knjigama, ipak, i danas nub jos uvijek nema mogucnost da organizira strucni tim od minimalnih 4,5 ljudi, kao sto ga imaju radionice pri istim institucijama u ljubljani, zagrebu, beogradu, novom sadu...

kod nas, institucije koje su pod (djelomicnim) patronatom vjerskih zajednica su u puno boljem stanju (ali i polozaju) od onih institucija koji su u potpunoj nemilosti loseg, neuredjenog sistema i nesredjene pravne situacije drzavnih institucija bih... odn. onih koji su na budzetu.

ko je za sve ovo odgovoran? da li su za to odgovorni uposlenici navedenih institucija? i sta uopce ocekivati od strucnjaka, naucnih radnika, profesora koji bi trebali ciniti kadar ovih institucija? zar se ne treba ocekivati da se takvi ljudi predano i neovisno u miru posvecuju svome radu, profesiji... i da je unaprijedjuju. zar ovakve institucije i ne postoje da izmedju ostalog u njih dodju takvi ljudi? ili u njima treba da rade svestrani mesetari koji su u stanju da se bave svim i svacim da bi znali da se 'snadju' u 'datoj' situaciji odnosno 'svakakvoj' situaciji... koja uostalom sve manje ima veze sa kulturom. tvrditi da su za ovakvo stanje krivi uposlenici navedenih institucija je u svakom slucaju porazavajuce.

najveci cin fasizma je spaliti knjige, unistiti slike, srusiti kulturne spomenike ali je i veliki precutni zlocin dopustiti da nacionalne, narodne knjiznice, muzeji, galerije propadaju i da se arheoloska i druga znacajna nalazista i iskopine nemilice rasipaju po svih terenima bih.
02.09.2011.

...

iako sa zakasnjenjem... zelim cestitati Bajram Serif Mubarek Olsun

23.08.2011.

Visoki








Posljednji radovi 2011

23.08.2011.

Visoki








Posljednji radovi 2011

23.08.2011.

Visoki








Posljednji radovi 2011

23.08.2011.

Čajangrad








20.08.2011

23.08.2011.

Putem Čajangrada

srednjovjekovna utvrda je nedovoljno istrazena i vecim dijelom je pod zemljom. nalaziste bas i nije cesto posjeceno a na samom brdu na kojem se nalazi ima vise staza i puteljaka. mjestani iz okolnih sela/zaseoka koje sam obisla su ugl. susretljivi i uvijek ce se naci netko od djece da pokaze put :)

uz put...

sela imaju puno neiskoristene zemlje ali seljaci ''siju'' samo za sebe iako se zale na neimastinu. ne isplati im se, kazu, jer nemaju pogodne uslove. tesko pristupacan teren zbog (opet) losih putova, prvi je razlog. no, sljedeci je preskupa proizvodnja i problematicna prodaja... sem ako nisu '' privilegirani''... a takvi su velika manjina - a od manjine se ne zivi. mnogima sjeca suma (za prodaju na malo) predstavlja jedinu zaradu. ne znam kakva je kontrola po tom pitanju (mislim inace) jer su neka brda vec ''ocelavila''.
opcenito-vladajuce je: ne ulagati-vec procerdati, otjerati ili unistiti... da bi se na koncu sve ''skupo platilo'' - ali iz uvoza...
ista prica se ponavlja kroz sve oblike zivota i rada u ovoj zemlji, zakljucujem... uz put.

23.08.2011.

...


22.08.2011.

ovih dana...

... starom cestom biciklarim na relaciji dva kantona (ze-do i srednjobosanskog). vec ulaskom u ovaj drugi, okolis je drugaciji... prirodniji sto se dublje zalazi. cesta je losa, vecim dijelom nema ni trotoara, ali je razgled krajolika lijep (tipicno bosanski:)

ne idem preko seste brzine... nisam na trkama a i zbog teskih kamiona i slepera koji voze ovom uskom cestom od kako su ''nabili'' prilicne cestarine na ono malo auto-ceste sto je napokon izgradise. sto znace teski kamioni i sleperi koji sada direktno prolaze kroz male gradove-naselja na ovom putu... neprilicnu kolicinu buke i prasine, dodatni smog, unistavanje ionako lose lokalne ceste, opasnost za bicikliste, pjesake, djecu i guzva u gradskom saobracaju. ali ko koga ovdje ista pita? niko nikog nista, jer svi znaju odgovor koji glasi – zato:)

 ...

osim uzivanja u krajoliku (sto se ne moze automobilom a prenaporno bi bilo za pjesaka) moram opet spomenuti – vodu. izvori pitke vode uz put i na sve strane. bosanci ugl. ne primijecuju svu tu vodu jer je imaju ali od nje se ne zivi (a mozda bi mogli). oni koji dodju ovdje je itekako vide (i probaju). cista i pitka voda ce po vrijednosti na planetu zamijeniti naftu koja je vec ionako pri kraju)...
22.08.2011.

...

... navecer trcim kroz malo selo. ovo selo je oduvijek za mene bilo lijepo jer seoski ambijent nije jos narusen novokomponovanim kicem, niti potonuo u zapustenost. nalazi se na maloj, uskoj, osuncanoj dolini izmedju brda i rijeke (a i duzina je omedjena sa dva brda). sredinom sela je uska asfaltirana cesta, a sa jedne i druge strane su domacinstva. selo nije bogato (sa velelepnim kucama i skupim automobilima). skromno je ali ne i siromasno. kuce nisu jedna do druge, vec su siroko rasporedjene i svaka ima vrt, povrtnjak, vocnjak i njivu, iza ili izmedju njih. cisto i brizljivo uredjena okucnica, pokoja uredna staja ili ostava za drva i alate i hladnjak (ljetna vrtna kuca). pa i onih par najskromnijih  kuca su uredno i lijepo ukrasene sa cvijecem. selo uz put uma cetiri, pet izvora – cesmi (vjerovatno je jos toliko razbacano po selu - sto je dosta obzirom da je selo malo i da ima samo dvije prodavnice i dzamiju. mjestani koriste i danas tu vodu za pice jer kazu da je bolja od one iz vodovoda.

...

... u selu se protegao aksam, donoseci mir. kao da je sve utisalo svoje tonove. najglasnije sto cujem je ''tabanje'' mojih nogu i vlastito duboko disanje. posljednje uzurbane sjenke su zamakle u svoje ili komsijske avlije do paljenja kandilja i zacetka iftara. samo se jos macke lijeno protezu u blizini svojih domacih avlija. vidim porodice na terasama ili kroz otvorene prozore ljetnih kuhinja kako u tisini iftare. prozori i vrata su ugl. otvoreni jer je iznimno toplo. prosla sam citavo selo i napravila polukrug na kraju. za citavog puta te veceri sam na cesti susrela samo jednog dedu koji je uzvratio pozdrav kimajuci glavom i sa zanimanjem pogledao neuobicajenog prolaznika.

pri povratku suton polako prelazi u noc i selo ponovno ozivljava. nazirem u prolazu mjestane kako polako izlaze iz svojih kuca. znam da su uredno i lijepo obuceni i da odlaze u obliznju dzamiju na teraviju. kasno se ide spavati sto je dopusteno i djeci pa im to pricinjava posebnu radost, a pred jutro, nakon sehura u sabah-namaza opet mogu spavati..:)

zene, djevojke i djevojcice su narocito svecanije obucene, sa ljepsim maramama i papucama nego inace – jer ramazan je poseban. i jeste, poseban je cak i nevezano za vjersku pripadnost ili tradiciju. treba iskusati sebe bez kapi vode i zrna hrane tokom citavog dana da bi se sa sutonom iznova mogao osjetiti njihov okus, vrijednost i dobrota.
15.08.2011.

...

''moja gospe

me sitila si

suza otoka di kanu

bisera krunu''

15.08.2011.

misto...







Sibenik, 14.08.2011.

15.08.2011.

Kolentum








Murter 2011

04.08.2011.

...

vec je poceo sveti ramazanski mjesec... i stoga iskreno zelim cestitati svim muslimanima Ramazan Serif Mubarek Olsun

04.08.2011.

razglednica

dok cekam svoju porodicu da se pojavi na ovaj morski prag, ipak odlucih da nakon skoro dvije sedmice prekinem elektronski i svaki drugi OFF… jer red je i za karticu.
... od kako je moga pamcenja moja morska kuca je ovdje na 'otoku zacetniku' mnostva malih otocica do kornatskog arhipelaga. mjesto sunca, zdrave hrane, ocuvane prirode mora i otoka, pogodne za istrazivanje, rekreaciju i odmor. valiki je broj mogucnosti... na ostrvu ima dosta zanimljivih staza za trcanje i biciklarenje a ovaj kraj je odavna poznat po sportskom i rekreativnom jedrilicarstvu /jedrenju, zbog otocja neobicnog izgleda i ljepote ali i zbog cesto prisutnog vjetra. jos kao djete se sjecam da su ovdasnje marine bile drago boraviste jedrilica, jahti, jedrenjaka… iz citave europe, pa i sire. nacionalna raznolikost daje jednu jedinstvenu sirinu i univerzalan odnos do prirode koja prevazilazi ogranicenja slobode jednake svim ljudima na ovom svijetu.  
ko nema mogucnosti uzivanja samostalnog jedrenja, mnogo je organiziranih izleta po kornatskom nacionalnom parku ali… dovoljan je i manji motorni camac ili brodica koju posjeduju svi murterini (i sezonski murterini) da se samostalno obilaze otoci koji su u neposrednoj blizini murtera do podrucja kornata. naravno… da ne izostavim priliku sportskog i rekreativnog ronjenja pod strucnim vodstvom skola i ronilackih centara. i zaista-ima se sta vidjeti… i u moru i na kopnu mnostvo zanimljive flore i faune. mogu reci da ocuvana priroda ovdje diktira mir i zivot sa ovdasnjim ljudima koji je postuju. nemaju svi turisti takav odnos pa neki, srecom u ne tolikom broju, ostave za sobom po ovoj predivnoj prirodi otpatke i papirice (sto mi je neshvatljivo) ali ipak, u malim kolicinama jer se i ovdasnja organizacija brine za okolis.
na kraju svega ostaje mi mala ulica ciji sam stanovnik makar na kratko, nakon duzeg odsutva kojem se (kao i svakom drugom prisustvu) raduju svi zitelji, kako oni koji su ovdje citave godine-tako i oni koji se skupe s vremena na vrijeme, u ovoj tijesnoj ulici, u dvoristima sa mackama, pokojom kornjacom, psom ili papagajem… grozdjem, smokvama i obaveznim saksijama raznog bilja, kamenim zidovima kuca koje prave hlad tokom citavog dana i ciji su prozori - svaki prica za sebe.
ono sto znam je da je ovo mjesto za mene mjesto gdje se lijeci svaka tegoba svakodnevnice i gdje se umor pretvara u novu pozitivnu energiju zivota.

svijetla, plava, bijela, topla i mirisna… morska slicica J

iz dnevnika 31.07.2011. 

15.07.2011.

...

14.07.2011.

Hiža u Milama

Djedovska tu hiža bi stvorena

Krepča da krepost

U srcima

Ostane

 

Pa neka je zato vazda otvorena

Za doste drage

I velikane

Srčane

 

Za sve pod nebom dobre ljude

I za sve dobre

Bošnjane

 

Za sve vojnike u velikoj vojni

Što vojuje se

Protiv

Vojne

 

I raznih drugih golemih zala

I inih silnih

I sitnih

Zlica

 

Za sve one što u vijeku bježe

Iz svoje hiže

Koja im se

Ožeže

 

Iz širokog ognjenog kruga

U kojima zapaljene

Lomače

Leže

 

Ispod visokih krvnikovih vješala

I križnih

I kužnih

 

Za sve one koji se opekoše

Jer k suncu dalekom

I velikom

Teže

 

Za sve one što pravu riječ

U pravi čas

Rekoše

 

I na stazi krvavog ishoda

Što ruku im

Otsjekoše

 

Za riječ da hljeb je hljeb

Da vino je vino

A voda da je

Voda

 

Za one kojima su meso smudili

I ognjenim pečatom

Čist obraz

Žigosali

 

Oni koji se vazda pozivaju

Ne samo na zakone zakonika

Nego i na zakone

Milosti

Božije

 

Za one kojima su jedini jezik

U grlu iščupali

Jer datu riječ

Nijesu

Odali

 

Za one koji su bez suda osuđeni

Da umru na repovima konja

Između dva crna klika

Dvojice crnih

Konjanika

 

Neka je ova djedovska kuća

Vazda i širom

Otvorena

 

Za one koje su sa svetih oltara

Provanse i Lombardije

Zare i Rasije

I Arkadije

Proklinjali

 

U omami teškoga tamjana

U bornome zboru

Krstova i

Mačeva

 

U tome gorkome koru

Riječi od Kuzme

I od Damjana

 

Za one koji su trikleto kleli

Jer još ih nisu

U svome mlinu

Samljeli

 

Neka je djedovska velika kuća

Uvijek i širom

Otvorena

 

Za one koji nikada ne mare

Za starostavne

Ni za nove

Care

 

Koji ne mare za kralje

Niti za bane

Ni bojare

 

Za njihova moćna blaga

Za dukate zlate

Za dinare

Za te

Zle

Pare

 

Neka je otvorena za sve ljude

Što mitnice ne minu

Al mitničare

Ne mite

 

Nego ih uvijek jasno i javno

I ruže

I kude

 

Neka su vrata djedovske hiže

Širom otvorena

 

Za one što na mučnom ročištu

Znaju za riječ

Blagu i

Čistu

 

Za riječi koje su jednako dane

Za one daleke i neznane

Kao za one uz skute

Što su nam

Bliže

 

Za one hude što život bez jala žive

A život im se

Povazdan

Ruga

 

Neka je otvorena za neznanog brata

I neznanog

Druga

 

Za one koji u tmici svoje tamnice

U čami svog čamovog tijela

Zbog toga pate

 

Žudeći da slovo ono bude

Za svekolike

Ljude

 

Da se svi oni konačno

Sa tim slovom

Zbrate

 

Neka je djedovska hiža

Širom otvorena

Posvunoć i

Povazdan

 

Za onog što davno je već pošao

I sada po tmuši gazi

Veoma trudan

Iz daleka

 

Al zna da stići će jednom budan

Tamo gdje

Nekto ga

Čeka

 

Neka je zato djedovska hiža

Otvorena

Širom

 

A ako li kto ta vrata kreposti

U sebeljublju svom

Nenadno

Zatvori

 

Neka se hiža djedovska do temelja

Sori i sruši

U mojoj

Duši

 

U obor čađavi neka se obori

Neka se u gar goli

I pepeo crni

Neka se

U veliko ništa

Neka se

Satvori

 

Neka se u njoj

Kao u satanskom logu

Izlegu skorpije i zmije

 

(Oprostite svi vi

Koji ste kleti i prokleti

Na ovoj kletvi kletvenika

Ali hiža djedovska

Bez milog gosta i dosta

Hiža moja ni hiža tvoja

Nit hiža djedovska više nije)

 

Kameni spavač

Mehmedalija Mak Dizdar/ Mehmed Alija Dizdar

(Stolac, 17.10.1917 – Sarajevo, 14.07...1971)

Wikipedia...


Umro je u Sarajevu 14.08. 1971. 

13.07.2011.

...

...

Povratak u tajnu

Bijelom snenu

 

Duboko

Daleko

Medju brdima

Zelenom skrivenu

11.07.2011.

...

Žene Brda

Nigdje suze nisu tiše

Mirišu na sir i mlijeko

Velikih njedara

Pletu strpljenje toplo

Djeci svojoj

U snu i na javi

Susreću uzdahe u svojim prsima

Najšira skromnost

 ...

Poštuju one, i vole

Što Bog nam je dao

Žene Brda travu miluju

...

07.07.2011.

...

06.07.2011.

mjesto…




… zadnjih godina u ljubljani su vidne pozitivne promjene, pocev od saobracaja, uredjenja grada, kulturnog zivota, turizma do otvorenosti, slobodnog i opustenog osjecaja… moze se reci… jedan europski grad, niti prevelik, niti premalen… prijatan, miran i lijep.

za moga boravka su bile u toku cetiri velike manifestacije /festivala (barem ono sto sam uspjela registrirati). izlozbe, razne vrste muzickih dogadjanja, ulicne predstave, sajmovi… mnogo toga i za svakog ponesto. vrlo zivopisno je bilo i po samim ulicama i trgovima… koji su me vratili na jedan lijep nacin u moje djetinjstvo :)

06.07.2011.

mesto…





Ljubljanski grad, Tromostovje, Zmajski most, Vodnikov trg, Pogačarjev trg, Plečnikov trg, Ambrožev trg, Trubarjeva ulica, Cankarjevo nabrežje, Dvorni trg, Kongresni trg, Čevljarski most, Riblji trg, Gosposka ulica, Trg francoske revolucije, Tržnica, Narodna in univerzitetna knjižnica, Stara Ljubljana, Vegova Ulica, Wolfova ulica, Čopova ulica, Kolodvorska ulica, Prešernov trg, Stari trg, Breg, Mestni trg, Novi trg, Eipprova ulica, Stritarjeva ulica, Plaža, Trnovski most, Vrazov trg, Mačkova ulica, Mestni trg, Študentovska ulica...

06.07.2011.

...

Pozabljam

Da čutim

Da vidim

Da duham

Ne okušam

 

Polna lažnih sanj o sanjah

Odhajam

 

V kraljevstvu tišine

Le skromni sem gost

Ničesar ni

Razen pogledov 

Ki božajo jih oblaki

Mir, težki koraki odzvanjajo

Nikjer takšega eha

Misli

Podari mi planina

 

Ker ničeser ni razen vprašanja

Da v meni

Tukaj zgoraj i tam spodaj

Iste so sanje?

 

''V meni

Tukaj zgoraj i tam spodaj

Iste so sanje''

 

Sanjam sanje

 

Duham zrak

Zemlja je trda

Vetar poje

Nebo je veliko

Voda je bridka

Zakaj rabimo hrano

                            

Na vrhu

Morda se on nahaja tam

Polje ravno

Mislim

Polje na vrhu vseh sanj

Ta pravih, lažnih i neodsanjanih

 

Tako dolgo pot moram prehoditi

Morda tam zgoraj čutim dišavo

Modro planino, ki mi bo rekla

Vetar bo zašepetal

 

Da nimamo ničesar razen sanj

Ki jih iščemo

 

'Planina'

Prevod uredila Melita Osmanagić

06.07.2011.






06.07.2011.

...

kresnice spomin

ni slika cela

 

vedno tiha

 

samo disava

in roke,

dobre, najboljse

ki mesijo

 

ura se ne slisi

cakamo

ta ni navadni

ta je nedeljno delo

 

taka disava ni ponovljena,

in veliko otrok na klopami

cakajo da zahvalijo babici,

da zahvalijo kruhu

 

moji stari mami,

Franciski Lampic

29.06.2011.

...

Bakina kuca :)

27.06.2011.

...




26.06.2011.

... vrt u kuci

Ljetni miris kosulja na vjetru

Kuhinjsko lupkanje

Dvije ptice lete visoko 

zaobilazeci oblake

Blagoscu vjetrovitog dana

viroza je otisla

Pakiram dva kofera

jedan za jug,

drugi za sjever

Kucni nered sa vrtom

otvorenih prozora i vrata

Vjetar prolazi

kroz moje cvjetne haljine

Voce je zrelo

primijecujem

Lijep dan...

26.06.2011.

...

siroka Svjezina...

...Bijelog kroz plavu

nad Odmoristem

brdovitih Sjena

 

... Odlazim ili dolazim...

dolazim ili se Vracam

nevazno je...

 

... na putu

zemljanih Oranica

Sunce oranz prosijava

25.06.2011.

Ajvatovica

Ajvatovica je najveće dovište muslimana u Evropi i jedno od najstarijih u Bosni. Ajvatovica je duboko ukorijenjena u identitet Bošnjaka  sa tradicijom dugom pet stotina godina. Smještena je u podnožju planine Šuljage i udaljena šest-sedam kilometara od starog grada Prusca, nekadašnjeg Akhisara (Bijeli Grad), izuzetno značajnog urbanog centra za vrijeme Bosanskog pašaluka. Ajvatovica je specifičnost bosanskih muslimana, jer ima autohtoni karakter, prerastao iz tradicija Crkve bosanske odnosno krstjanskih/ bogumulskih molitvi za kišu, plodnost i zaštitu ljetnih usjeva. Tradicija Ajvatovice se veže za staru tradiciju Bosne, na način da početak Ajvatovice pada sedmoga ponedjeljka po Jurjevu,  umjesto određivanja početka po hidžretskom kalendaru. 

Ne zna se pouzdano kada je prvi pohod Ajvatovici održan, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz-dedi,  islamskom učenjaku i dervišu  koji je živio u 15. vijeku. Ajvaz-dedo je došao u Bosnu sa sultanom Fatihom II 1463. godine i dobio zadatak da u Skoplju širi Islam. Ajvaz-dedo je Bošnjacima objašnjavao islam na blag i primjeren način, prije svega na ličnom primjeru. Pomagao je mještane i rješavao njihove svakodnevne probleme, što je karakteristično za sufije tog doba. Za Ajvaz-dedu legenda kaže da je pronašavši dobro planinsko vrelo nastojao dovesti vodu u Prusac, koji je oskudijevao vodom. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro učeći dovu nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Nije poznato koliko je ovaj vodovod bio u ispravnom stanju iza smrti Ajvaz-dede, ali se zna da je prvi popravak vodovoda izvršio Šejh Hasan Kafli Pruščak. Zatim ga je obnovio bosanski namjesnik Miralem-paša početkom 1785. godine. Ovaj vodovod koristi Pruščacima sve do 1031. godine kada je higijenski zavod iz Banja Luke napravio moderan vodovod.

Pohod Ajvatovici podrazumijeva i određenu ceremoniju koja se sastoji iz: klanjanja sabah-namaza na otvorenome, polaska do mjesta okupljanja gdje se uči kur'anska sura Jasin, pijenja kahve ili čaja, formiranja povorke konjanika na čijem čelu se nalazi bajraktar koji nosi bajrak Ajvaz-dede, učenja ilahijâ, izgovaranja tekbirâ (Allahu ekber - Bog je najveći), prolaska kroz stijenu, učenja kur'anske sure Feth (Pobjeda), te vaza (predavanja) na livadi i zajedničkoga klanjanja podne-namaza na otvorenome.

Nakon 1946. godine, Ajvatovica je bila zabranjena od tadašnjih komunističkih vlasti. Tradicija se obnavlja 1990. godine i otad desetine hiljada muslimanskih vjernika ponovno dolazi na Ajvatovicu. Današnja Ajvatovica se obilježava u vidu manifestacije "Dani Ajvatovice" širom Bosne, a posebno u općinama Srednje Bosne (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Travnik), dok se centralna manifestacija održava u Pruscu. Jubilarna, 500. manifestacija je održana u junu 2010.

Izvor: Wikipedia

25.06.2011.

ponesto o domu...

Bosna je moj dom... i Hercegovina... i sire... u Sloveniji je takodjer moj dom...

kada bih otisla u Ameriku ili Australiju... sasvim sigurno bih osjecala da sam Europljanka...

ako bih se kojim slucajem nasla u svemiru, najsigurnije bih osjecala kako pripadam planeti Zemlji...

tako stoje stvari... 


25.06.2011.

Slovenci u svijetu

Ovih dana se završila i nastava Dopunske škole slovenskog jezika i kulture u Sarajevu koja se odvija po planu i programu Ministarstva za školstvo i sport R Slovenije za obrazovanje Slovenaca u dijaspori koji je kombinacija jezičkog, kulturnog, općeg (historija, geografija...) obrazovanja i aktivnosti djece-polaznika tih škola, vezanog za R Sloveniju. Na ovaj program se nadovezuje i Ljetna škola slovenskog jezika i kulture u Sloveniji, ekskurzije, susreti, kao i stipendiranje nadarene djece u daljnjem školovanju (ugl.u Sloveniji).

Ova škola u Sarajevu je smještena u zajedničkim prostorijama sa Slovenskim kulturnim društvom Cankar u Sarajevu čije djelatnosti su povezane sa djelovanjem istog društva. Voditelj škole je gđa Melita Osmanagić.

Polaznici su pripadnici slovenske manjine (Slovenaca po porijeklu) kao i malobrojnih slovenskih državljana odn. njihove djece koji borave u BiH. 

U BiH, Dopunske škole slovenskog jezika postoje još u Banja Luci, Prijedoru i Tuzli koje djeluju u okviru Udruženja građana slovenskog porijekla.

Kao i u BiH, pokrovitelj ovakvih škola u čitavom svijetu je Vlada R Slovenije, Ministarstvo za školstvo i sport R Slovenije, i svi rade po istom/sličnom programu.

U Sloveniji se pridaje veliki značaj slovenskoj dijaspori... oko 500.000 Slovenaca je raseljeno po svijetu... Kanada, Australija, Latinska Amerika... i po zemljama EU (pa i ex-Jugoslavije), što čini peti dio četvrtine ukupnog broja Slovenaca u odnosu na matičnu državu.

Vlada R Slovenije svake godine izdvoji za dijasporu poprilična sredstva i potporu, što je značajno obzirom na veličinu države.

Inače, ono što mogu reći za Slovence u Sloveniji je da kao narod gaje veoma snažan nacionalni i kulturni identitet. Kroz historiju su bili uglavnom pod tuđom vlašću i njihov jezik je bio sistematski potiskivan. No ipak, Slovenci su uspjeli da sačuvaju svoj jezik i kuturu.

Nacionalni identitet Slovenaca je neovisan od vjerskog identiteta. Veći dio Slovenaca i vjerske svetkovine (kao Cvetna nedelja i Uskrs...) skoro osjećaju kao nacionalne praznike sa autohtonim običajima koji su više vezani za obitelj nego za vjersku instituciju.
23.06.2011.

...

sinoć...

u predvorju sna

plavo sjećanje

kao zelena

zeleno, tamno

u suton

 

vlažna slika,

zelena spužva

natopljena

zelenim sokom

 

nakvašena,

upijena i mokra

vlažna tama

otežava pogled

i kapci se spuštaju

 

samo, zeleno

 

već sam ušuškala

zeleno lišće,

vlažnu mahovinu,

ozebli umor

 

zeleno sjećanje

kao plavo sutra

... danas
21.06.2011.

...









Iz vrta

21.06.2011.

...

prostor i vrijeme na personalnim skicama je nesputana putanja (uza sva moguca okolna pomjeranja)... do ucrtane tacke... i zatim... druge ucrtane tacke... trece ucrtane tacke... i zatim...

21.06.2011.

...

hodajuci, trazimo korak po korak svoj zivot na prostornom i vremenskom bespucu, ostavljajuci trag... identiteta cini put postojanja?

20.06.2011.

...

Stihijski, dešavanja u prirodi ostavljaju svoje tragove. Neki se brzo izbrišu, dok neki ostaju tvrdokorno. Vrijeme, prostor, život... sve je zapamtio kamen. Trpeći, radujući se, lomeći se, tugujući. Velika sila strpljenja je potrebna da se urežu tragovi. Kamen skriva prizore koje je već izvajala, naslikala priroda ili pak urezao znakove u njega čovjek. Priroda crta slike ostavljajući trag mora na stijenama, vjetra i kiše po brdskim kamenovima, života kroz dugu historiju vremena. Slike nekih kamenih ploha u prirodi možemo otkrivati bojama (vodotopivim i neškodljivim po prirodni okoliš) grafičkim načinom/ principom utiranja boje – pozitiv, nanoseći valjkom boju – negativ ili pak slikarskim postupkom, odnosno neposrednom komunikacijom prirodne slike i slike koju memorijski ili podsvijesno osjećamo... Tako da je boja sredstvo otkrivanja i (pre)oblikovanja. Više ljeta sam prepoznavala Tragove, bilježila/ oblikovala i otiskivala slike/ monotipije prošlosti/ sadašnjosti sa kamenih površina područja visočkog arheološkog parka, BiH i murterskog arhipelaga/Kornati Hrvatska.

 

Tragovi/ Klasično i suvremeno

20.06.2011.

dislocirano...

Vrijeme u kojom živimo je vrijeme dislociranosti, kako fizičke i mentalne tako prostorne i vremenske, te se dislokacija nametnula kao ideja i koncept.

Dislokacija, kao tematska određenost usmjerila je selektore - dr. povjesti umjetnosti Asju Mandić i dr. estetike Senadina Musabegovića, na izbor i način koncipiranja, tako da su vremenska i prostorna dislociranost postali bitnom karakteristikom izložbe Dislokacija grupe autora različitih konceptualnih usmjerenja: Biljane Vrbić Mačak, Jasmine Hrustanović, Tomislava Perazića, Muhameda Bajramovića, Duška Abramušića, Dragana Gačnika, Miroslava Šetke, Mensura Verlaševića, Irfana Handukića, Džemaila Silajđića, Mirze Mameledžije i Amele Hadžimejlić.

Galerijski prostor Muzeja grada Zenice

April, 2011

 

Preuzeto sa www.akademija-art.hr
20.06.2011.

ovih dana...




Izložba Dokumenta/ Zidovi i Modri prozori

Autor: Jasmina Hrustanović

Galerija ''Likum '76'' Visoko, 16.06. - 15.07.2011.

18.06.2011.

...

u galeriju ispunjenu modrim prozorima, zidovima i hodnicima prosaranih svjetlom udjose dvije vesele kolone cetverogodisnje djecice sa narancastim kapicama. nakon sto su pregledali slike, poredali su se ispred kao pticice koje cekaju znak za horsku izvedbu.

misleci da cekaju naka objasnjenja, ocekivala sam pitanja... ''zasto su modri prozori pomodrili?'' kao, recimo, oni prozori kroz koje je nekoc gledao djecak iz price Danka Oblaka. 

''ja kroz prozore vidim plavu boju jer nebo je plavo'' rekla je jedna djevojcica.

''ja vidim ulaz kroz koji ulazi svjetlo''. ''svjetlo nam salje sunce koje nas zove da nas obasja kroz izlaz - koji je i ulaz'' dodala je druga.

''mi volimo sunce, jedan aplauz za sunce!'' procvrkutao je hor i otisao van iz galerije.


shvacam po ko zna koji put... da njima slike ne treba objasnjavati :)
18.06.2011.

...

13.06.2011.

...

skicirane trenutnom slikom, sa urođeničkim instinktom za kretanjem, ostaju uvijek svježe u džepu kao karta za putovanje... ili čine mali atlas pohođenih i nepohođenih predjela. kasnije, neke od njih će prouzročiti postojanje obrađene ploče i pripremljenog čistog papira koji će ostaviti otisak svoga susreta.

03.06.2011.

ovih dana... (ne)obicnosti

kuhinjski maraton... mutim, mijesim, kuham, pecem... tijesta, pite, kruh, juhe, variva, kolace... sto vise kuham - sve manje jedem... (naprosto nemam vremena). nije da ne znam i ne volim kuhati... (evo, pripremila sam hranu za narednih desetak dana) ali ja to nesto sve brzinski, nesto kao na stopericu, kao gimnastika, trcanje... kao drugi kucni poslovi... i sve druge zivotne djelatnosti koje se moraju, ali eto nisu moj trenutni smisao zivota. svakom svoje... zato postujem one koji su posvetili mnogo vremena i teoreticno ovim djelatnostima i izradili citave nacrte, prirucnike, recepture i sve ostalo (da izmedju ostalog ubrzaju izvrsenje ovih zadataka)... jer toliko je toga sto jos zelim raditi... i ne samo to... vec sam sklona krajnostima (sto primijetim tek u krajnjoj fazi)... naprosto vremenski potonem (recimo u kuhinju) nema me nigdje drugo... sta cu takova sam :)

02.06.2011.

iza zavjese...

Tema elektronske komunikacije, bilo kako bilo, moze biti dobar povod za osjetljiv, mucan i znacajan  osvrt na ovo drustvo. Diskomunikacija i blokada (koja moze proizici samo kontrolom) cini cudnu i konfuznu atmosferu, koja u najblazem slucaju treba da nas nacini budalama.

Moc nadzora i manipuliranja drustvom je u  komunikaciji i oglasavanju do onog trena dok svaki pojedinac ne sagleda situaciju onakvu kakva ona jeste i shvati da mistifikacija onoga sto se dogadja iza zavjese (sem privatnog sadrzaja, naravno) nije uopce potrebna jer svaka persona ima potpuno i legitimno pravo za oglasavanjem kao i medjusobnom komunikacijom otvoreno i javno (naravno, ako se radi o pojedincima ili grupama... koji zakonski nemaju cega da se plase ili prikrivaju odn. oni koji nisu nicim narusili tudja ljudska prava, slobode, imovinu... itd...).

Ovo prestraseno, uspavano ili dezorijentirano drustvo nema razvijenu demokratsku svijest... te je naprosto zaboravilo na sta ima potpuno legitimno gradjansko i ljudsko pravo i slobodu.

Zar je komunikacija uopce, grijeh?! Naravno, to nas vraca na vec toliko izlizanu pricu o ovcama, stadima i cobanima (koja ovdje ocito jos funkcionira) i na ciljno izvrtanje svih onih cistih na cistini... jer Ovakvom drustvu ne trebaju cisti - vec prljavi (ili oni koji to nisu ali 'odaju utisak krivaca') sa kojima je lako manipulirati da bi i cistina trebala djelovati opasno... i da bi opravdalo smjernicu – sklanjanja iza cistine odn. zavjese... Sto li?

Jasna je eskalacija sustava korupcije opceg sistema u svakom pogledu.

Vec desetak godina veci dio mog kreativnog rada je upravo i na ovu temu, tako da bih mogla sigurno reci da mi je odavna sve jasno, ali ne znam je li drugima?
01.06.2011.

...

magla, svitanje, svjezina, mir, ptice... jedinstveni dio dana, definitivno najljepsi... na bilo kojem mjestu.

29.05.2011.

In memoriam Gil Scott Heron

29.05.2011.

ovih dana...

ponekad se osjecam isprazno kad iz okruzenja i svijeta pristizu vijesti o nekim pravednim ishodima nakon dugo vremena. zlocini ne zastarijevaju, kao ni kazne (iako se duzina vremena potrebna za ispunjavanje pravde cini prilicno nepravedna)... no, takova je ova planeta sa zlocinima i pravdom...

ponekad, osjecam se umorno i pozelim da 'zbrisem' i da se ne vratim... da se odvedem na neko usamljeno mjesto gdje necu cuti imena poludjelog i zabludjelog svijeta... (trenutno mi je i nabrajanje zamarajuce i dosadno),  gdje ce biti tiho i gdje cu cuti samo spokojno i mirno disanje...

ponekad pozelim da niceg nema sem zrikavaca, suma talasa i drveca na vjetru i... da se sve ruzno izbrise...

mislim da je krajnje vrijeme za putovanje.

29.05.2011.

Susreti...

Koncert Jadranke Stojaković i Damira Imamovića

27.05.2011. BKC

25.05.2011.

...

:)...

23.05.2011.

...

22.05.2011.

ovih dana...

U Geteborgu... evo, ovo su vijesti koje uznemiravaju. To je najveci moguci dinamit danasnjeg doba. Hladni rat si mogao locirati, odrediti. Potencijalni vjerski raskol/ sukob integrisan u svakodnevni zivot - nije dobro.

Bila sam jedini roditelj (?!) iz razreda koji nije upisao dijete na predmet vjeronauka u dvije OS u BiH koje je prosao. Naravno da mu ne branim vjeru, dzamiju, sta god zeli (pa i da ode na te casove ako ga zanimaju) ali nisam ga upisala na taj predmet iz principa - i vidim da nisam pogrijesila jer sve to kod nas ima vise veze sa politikom – losom politikom, nego sa vjerom odnosno religijom. 

I sta ce drugo medjunarodna zajednica nego nam ukinuti vize, jer cemu vodi ova izolacija (u kojoj se svasta izrodi)? Svako ce platiti svoj danak... a najveci placaju gradjani (oni koji su jos pri svijesti). Svaka cast 'urbanoj zajednici' ali kormilari vladajuce moci koriste onesvijescenost naroda da rastjeraju, 'poubijaju' sve zivo... ali niko nista ne zaboravlja. Svijet je tako mali a Sarajevo tako daleko... ipak, sve se mijenja.

22.05.2011.

svjedoci postojanja...

okrivljeni svojim postojanjem

18.05.2011.

...

I reason, earth is short,

And anguish absolute.

And many hurt;

But what of that?

 

I reason, we could die:

The best vitality

Cannot excel decay;

But what of that?

 

I reason that in heaven

Somehow, it will be even,

Some new equation given;

But what of that?

 

Emily Dickinson

17.05.2011.

Međunarodni dan muzeja

Međunarodni dan muzeja, 18 maj obilježava se od 1977. godine na preporuku ICOM-a. Na ovaj dan se nastoje javnosti prezentirati dostignuća iz prethodnog perioda, te afirmirati muzeje kao javne ustanove. Svake godine Međunarodni dan muzeja se obilježava aktivnostima u sklopu određene teme, odnosno ICOM-ov Savjetodavni komitet predlaže temu za Međunarodni dan muzeja.

... ICOM, odnosno njegov Savjetodavni komitet, objavio je temu za obilježavanje Međunarodnog dana muzeja 2011. koja glasi ''Muzej i sjećanje''/''Predmeti pričaju tvoju priču''(original:''Museum and Memory ''/ ''Objects tell your story'').

Tema ''Muzej i sjećanje'' u ovom je trenutku društveni i kulturni izazov za muzeje. ICOM u svojim preporukama/ smjernicama za obilježavanje objašnjava: ''Muzeji čuvaju sjećanja i pričaju priče. U svojim zbirkama čuvaju mnoštvo predmeta koji čine osnovu za zajednice u kojima živimo. Ovi predmeti su izraz našeg prirodnog i kuturnog naslijeđa. Mnogi od njih su lomljivi, a neki su izloženi rizicima, te tako trebaju posebnu njegu i zaštitu. Međunarodni dan muzeja 2011. prilika je za posjetioce da otkriju ili ponovno otkriju njihovo individualno i kolektivno sjećanje''. Ovogodišnja tema u prvi plan stavlja ulogu muzeja u očuvanju sjećanja i priča s raznih područja baštine važnih za zajednicu kojoj muzeji pripadaju. O baštini postoji individualno i kolektivno sjećanje koje je istovremeno integralni dio tradicije i njen prenositelj s jedne generacije na drugu. Koliko je krhka materijalna pojavnost pojedinih muzejskih predmeta, toliko je i nematerijalnost sjećanja veoma osjetljiva kategorija, pa se stoga uvećava briga o njenoj zaštiti.

http://icom.museum/
16.05.2011.

u ime naroda...

sve ce to narod pozlatiti... (?)

15.05.2011.

maj...









Safet Zec

13.05.2011.

...

Had I the heavens' embroidered cloths,
Enwrought with golden and silver light,
The blue and the dim and the dark cloths
Of night and light and the half-light,
I would spread the cloths under your feet:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly, because you tread on my dreams.

William Butler Yeats

13.05.2011.

...

''tijelo je posljednje utociste svetog

posljednja tajna

koja vapi za otkrivanjam''

 

''proces stvaranja je vazniji od dovrsene slike''

 

''cine mi mnogo dobra

ako mi ne cine nikakvo zlo''

 

''ja nisam jedno

ja sam mnogo toga

ja sam umjetnik

umjetnik osvaja slobodu''

 

''uzaludan je umjetnicki drustveni angazman

najvaznije u umjetnosti je radost stvaranja''

 

''prvi poetski korak sastoji se u povratku na ishodiste odnosno na patnju''

 

''onaj ko se izgubi u svojoj strasti

manje se izgubio od onog bez strasti''

 

Citati u sklopu postavke likovne izlozbe Halila Tikvese

Collegium Artisticum, 11.05.2011. – 03.06.2011.

Sarajevski dani poezije

12.05.2011.

nesto sasvim obicno i moje...:)

09.05.2011.

zamak...

Riječ nada ovdje nije smiješna. Naprotiv, što je tragičnija sudbina koju saopštava Kafka, to neumoljivija i izazovnija postaje ta nada. Što je Proces stvarno apsurdniji, to uzbudljiviji i nezakonitiji izgleda zaneseni ''skok'' iz Zamka. Ali mi ovdje nalazimo u najčistijem stanju paradoks egzistencijalne misli, kakav je na primjer, izražen kod Kjerkegora:''Zemaljskoj nadi treba zadati smrtni udarac, tek tada ćemo se spasiti istinskom nadom'', što bi se moglo ovako prevesti: ''Treba predhodno napisati Proces da bi se napisao Zamak.''

Alber Kami

09.05.2011.

proces...

Uoči njegovog trideset prvog rođendana - bilo je to uveče oko devet časova, u vrijeme kada na ulicama vlada tišina - dođoše dva gospodina u K.- ov stan. U regengotima, blijedi i gojazni sa cilindrima koji kao da su bili šprkovani za glavu. Poslije male formalnosti na vratima stana zbog ustezanja ko će prvi ući, ista formalnost, samo u širem obimu, ponovi se i pred K.- ovim vratima. Iako K- u nije bila najavljena ova posjeta, on je sjedio na stolici blizu vrata također u crnom odijelu, navlačeći polako nove rukavice, veoma zategnute oko prstiju, u stavu kao da očekuje goste. On odmah ustade i ljubopitljivo pogleda u gospodu. ''Vi ste k meni upućeni?'' upita on. Gospoda klimnuše glavom, pokazujući s cilindrom u ruci jedan na drugog. K. priznade u sebi da je očekivao drugu posjetu. Priđe prozoru i baci još jedan pogled na mračnu ulicu. Već su gotovo svi prozori na drugoj strani ulice bili mračni a na mnogima bijaše spuštena zavjesa. Na spratu, u jednom osvjetljenom prozoru, igrala su se mala djeca iza rešetaka hvatajući se ručicama, jer još nisu umjela da hodaju. ''Po mene šalju stare beznačajne glumce'', pomisli K. I da bi se još jednom uvjerio u to, osvrnu se oko sebe.'' Pokušavaju da na jeftin način svrše sa mnom.'' Odjednom se okrenu k njima i upita: U kom pozorištu igrate?'' ''Pozorištu?'' obrati se jedan od njih za savjet drugome, a usne mu zaigraše u uglovima. Onaj drugi ponašao se kao mutav koji se bori s najupornijim organizmom. ''Nisu pripremljeni da budu upitani.'' Pomisli K. i pođe po šešir....

... Bijaše to u blizini majdanske stijene gdje je ležao jedan odlomljen kamen. Gospoda posadiše K- a na zemlju, naslonivši ga na kamen i položiše mu tamo glavu...

I opet počeše s odvratnim uljudnostima, jedan je preko K.- a pružao nož onom drugom, a ovaj opet njemu natrag preko K- a. K je sada tačno znao da bi njegova dužnost bila da sam dohvati nož koji je prelazio preko njega iz ruke u ruku i da se probode. Ali on to nije učinio, već je okretao još slobodnu šiju gledajući naokolo. Nije mogao da primi na sebe i ovu čašu, da vlastima oduzme cijeli posao; odgovornost za ovu poslijednju grešku snosi onaj koji mu je oduzeo ostatak snage potrebne za to. Pogled mu pade na poslijednji sprat kuće kraj kamenoloma. Kao što svjetlost sijevne otvoriše se onamo krila jednog prozora i pojavi se čovjek, na toj daljini i visini slabašan i mršav, daleko se naže pružajući još dalje ruke. Ko je to? Prijatelj? Dobar čovjek? Neko ko saučestvuje? Neko ko hoće da pomogne? Je li to jedan čovjek? Jesu li to svi? Ima li još pomoći? Ima li prigovora na koje se zaboravilo? Sigurno da ih ima. Logika je, doduše, nepokolebljiva, ali ona ne odoljeva čovjeku koji hoće da živi. Gdje je sudija koga on nikada nije vidio? Gdje je visoki sud do koga nikada nije došao? On podiže ruke i raširi sve prste.

Ali na K.- ov grkljen položiše se ruke jednog od gospode a onaj drugi zari mu nož duboko u srce i dvaput ga okrete. Očima koje su se gasile K. vidje još kako gospoda tik pred njegovim licem, priljubivši obraz uz obraz, posmatraju izvršenje presude. ''Kao pseto!'' reče on, i činilo se da će ga stid nadživjeti.

Franc Kafka
07.05.2011.

putanja

tesko je zamisliva kolicina nedoumica i kolicina povrijedjenosti ovoga mjesta... ali zelja da dodjemo do drugih je jaca da bi dopustila odlasku da pretekne susret i da ga odvede u bijeg dalekog, dugog zaljenja...

06.05.2011.

prosto-prosirena cinjenica

za stvarnu vizualnu spoznaju ljudskih bica potrebna su najmanje dva uzajamna pogleda. za najistinitiji razgovor potrebna su najmanje dva sugovornika u licnom prisustvu. za upoznavanje potrebna je razmjena, pogleda i rijeci koje nas mogu voditi dalje... u sve moguce pravce...:)

05.05.2011.

izvanredno...

ponasajuci se izvanredno u skladu sa izvanrednom situacijom, saljem izvanrednu privatnu poruku – ko, sta, gdje i kako, da ovaj put izvanredno svjedoci svoje postojanje...(:)

02.05.2011.

...

Ta ljubav Tako silna Tako drhtava Tako nježna Tako očajna Ta ljubav lijepa kao dan I ružna kao vrijeme Ta ljubav tako stvarna Ta ljubav tako divna Tako sretna Tako vesela I tako jadna Drhteći od straha kao dijete u mraku A tako sigurna u sebe K'o neki spokojni čovjek usred noći Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih Gonila ih da govore I primoravala da blijede Ta ljubav vrebana Jer te druge mi smo vrebali Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali gazili dotucavali poricali zaboravljali Ta ljubav cijela cjelcata Još toliko živa A sva ozarena To je tvoja ljubav To je moja ljubav Ona koja je bila To osjećanje je uvijek novo I nije se izmijenilo Toliko stvarno kao neka biljka Toliko drhtavo kao neka ptica Toliko toplo i živo kao ljeto Možemo oboje Otići i vratiti se Možemo oboje Otići i vratiti se Možemo zaboraviti A zatim ponovo zaspati Pa probuditi se patiti bditi Pa ponovo zaspati Sanjati i smrt Zatim probuditi se osmjehnuti se smijati se I podmladiti se Naša ljubav zastaje tu Tvrdoglava kao magare Živa kao želja Svirepa kao sjećanje Hladna kao kajanje Nježna kao uspomena Hladna kao mramor Lijepa kao dan Nježna kao dijete Gleda nas smiješeći se I kazuje mnogo ne govoreći ništa A ja je slušam drhteći I vičem Vičem za tebe Vičem za sebe I preklinjem te Za tebe za sebe i za sve one koji se vole I koji su se voljeli Da ja im vičem Za tebe za sebe i sve druge Da ne znam Ostani tu Tu gdje jesi Gdje si bila nekad Ostani tu Ne pomiči se Ne idi Mi koji smo voljeli Mi smo te zaboravili Ali ti nas ne zaboravi Jer nemamo drugog do tebe na zemlji Ne dopusti nam da postanemo hladni Da se udaljavamo sve više Odemo gdje bilo Daj nam znak da si živa A mnogo kasnije na ivici nekog šipražja U šumi uspomena Iskrsni odjednom Pruži nam ruku i spasi nas.
Prever

02.05.2011.

relativna kronologija

... Jerihon, Troja, Masada, Jerusalem, Pariz, Lenjingrad, Varšava, Gaza, Jerusalem, Carigrad, Kartaga, Tira, Alezije, Babilon, Gaza, Bejrut, Grozni, Vukovar, Srebrenica, Sarajevo, Grozni, Srebrenica, Misrata... Sarajevo

Da li se sjećaš?
01.05.2011.

Schindler's List



Narod, nacija, rasa... nije u kontekstu

01.05.2011.

prvi maj

Praznik rada, pjesma pionira sa crvenim maramama i kapicama, karanfili, plakati i parole, koncerti i izleti na vlaznoj travi pored rijeke ili potoka... Sjecam se ovih praznika-dijelova moga odrastanja i bake i njenog kruha i strudle, majke i njenih pita i tufahija, djeda i njegovog partizanskog ordenja i pcela, mirisa saca duzine Balkan Ekspresa i jos mnogo cega.     

Stari filmovi europske price do rusenja Berlinskog zida nece se vratiti iako su dio nas.

Danas, na zalost, potpuno je besmisleno praznovati. To me podsjeca na sve muke nerada, radnickih neprava, oskudicu i na citav niz narusenih prava i sloboda... to me podsjeca da mi vise nismo ni radnicko drustvo.

01.05.2011.

...

Ispivši čašu sakea, on ponudi i Reiko. Reiko do tada nikada nije pila sake, ali sada je prihvatila bez oklijevanja i stidljivo nasula i sebi.

''Dođi ovamo'', rekao je poručnik. Reiko mu se privukla i naslonila na krilo, a on ju je zagrlio. Grudi su joj se nadimale dok su se u njima miješali tuga, sreća i jaki sake i izazivali u njoj snažnu reakciju. Poručnik ju je pogledao. To je posljednje lice koje gleda na ovom svijetu, posljednji put da vidi lice svoje žene. Očima putnika koji se oprašta od predivnih vidika koje više neće vidjeti...

Oko ogrtača jukate Reiko je opasala jednostavni pojas čija crvena boja nije bila tako sjajna u tami, i kada se poručnikova ruka pružila prema njemu, Reiko mu je pomogla da ga odveže. Dok je još u ogrtaču stajala pred njim, poručnik je s obje strane zavukao ruke u otvore njenih rukava s namjerom da je zagrli, ali kada su mu prsti dotakli njeno toplo tijelo i kad je ona rukama pritisnula njegove ruke pod svojim pazusima, celo tijelo odjednom poče da mu gori. Za samo nekoliko trenutaka njih dvoje su goli ležali pored užarene grijalice.

Nisu govorili ništa, ali njihova srca, njihova tijela i uzburkane grudi gorjele su od saznanja da je to bio posljednji put. Kao da su riječi ''posljednji put'' nevidljivom četkicom bile ispisane na svakom centimetru njihovih tijela.

Poručnik je privukao ženu k sebi i počeo strasno da je ljubi. Dok su njihovi jezici ispitivali usta, dotičući jedno drugom meku vlažnu unutrašnjost, oni su osjećali kao da je još nepoznata agonija smrti prekalila njihova osjećanja do snage užarenog čelika. Agonija koju još nisu znali, još daleki bolovi smrti, istančali su njihovo osjećanje zadovoljstva.

''Ovo je posljednji put kako gledam tvoje tijelo'', rekao je poručnik,'' pusti me da ga lijepo pogledam''. I onda je iskrenuo štitnik stone lampe tako da svjetlost punom snagom obasja Reikino ispruženo tijelo. Reiko je ležala mirno, zatvorenih očiju, dok je svjetlost niske lampe otkrivala divne obline njenog bijelog tela. Poručnik, ne bez sebičnosti, uživao je u pomisli da nikada neće vidjeti kako se ta ljepota raspada u smrti.

Poručnik je puštao da mu se ovaj nezaboravan prizor zauvijek ureže u pamćenje. Jednom rukom milovao joj je kosu, a drugom gledao divno lice, ljubeći ja tamo gdje bi mu pogled pao. Tiha hladnoća visokog uskog čela, zatvorene oči dugih trepavica, ispod slabo naglašenih obrva, lijepo oblikovan nos, sjaj zuba koji su se svijetleli između punih lijepih usana, meki obrazi i mala pametna brada... Vraćajući se na njena usta, blago je pritisnuo svoje usne na njene i pokretao ih je po Reikinim ritmično blagim kružnim pokretima kao kad mali čamac kruži po vodi. A kada bi zatvorio oči, svijet oko njega postajao je kolijevka koja se ljulja.

Prirodna udubina koja je ležala između grudi i stomaka nosila je u svojim crtama ne samo mekoću nego i elastičnu čvrstinu, i dok je samo nagovještavala bogate obline koje su se odatle širile prema bokovima, imala je sama po sebi izgled obuzdanosti i dobre discipline. Bjelina i bogatstvo stomaka i bokova bili su kao mlijeko koje mreška u punoj velikoj činiji, a nagla udubina osjenčenog pupka mogla je da bude i svježi trag kapi kiše koja tek što bijaše pala.

Pošto je poručnik očigledno odlučio da prestane, i Reiko, sa uobičajenom pokornošću, učinila je što i on. Ležali su na leđima sa isprepletenim prstima i zurili u tamnu tavanicu. Soba je bila topla i, čak kada je i znoj prestao da im curi iz pora, oni nisu osjetili hladnoću. Napolju, u tihoj noći, prestali su da se čuju zvuci automobila. Čak ni buka vozova i tramvaja sa stanice Jocuja nije dopirala dotle. Pošto bi odjekivali kroz dio grada opasan opkopom, oni bi se gubili u parku obraslim gustim drvećem prema ulici koja je prolazila ispred palate Akasaka. Teško je bilo vjerovati da u napetosti koja je obuzela cijelu tu četvrt, dvije grupe carske vojske, teško zavađene i razdvojene, stoje jedna prema drugoj spremne za bitku...

Jukio Mišima

29.04.2011.

...

Izašao sam na svijetlu ulicu i prvi put prepoznao samog sebe na obzoru svog prvog stoljeća. Moja kuća, spokojna i uređena, u šest i petnaest izjutra, prepuštala se dražima boja sretnog svitanja. Damiana je na sav glas pjevala u kuhinji, a oporavljeni mačak provukao je rep oko mojih gležnjeva i otpratio me do pisaćeg stola. Premetao sam svoje zgužvane papire, tintarnicu, guščje pero, kad je sunce zasjalo kroz krošnje bademovih stabala u parku, a riječni poštanski brod, kasneći tjedan dana zbog suše, oglasivši se sirenom, uplovio u lučki kanal. Konačno sam otpočeo stvarni život, mirna srca, osuđen da umrem od ljubavi u sretnoj agoniji ma kojeg dana nakon što doživim stotu.

Gabriel Garcia Marquez

29.04.2011.

...

... Bio je toliko zadubljen da nije osjetio ni drugu najezdu vjetra, koji je svojom vihornom snagom prozore i vrata izgulio iz ležišta, raskrio krov istočnog krila i iščupao temelje. Tek tada je ustanovio da mu Amaranta Ursula nije sestra nego teta, i da je Francis Drake napao Riohachu samo zato da bi se njih dvoje mogli tražiti po najzamršenijim labirintima krvi, dok nisu začeli mitološku životinju koja će udariti kraj plemenu. Macondo je već bio pretvoren u strahotan vrtlog prašine i otpadaka što ih je kovitlao bijes biblijskog uragana, kad je Aureliano preskočio jedanaest strana, da ne bi gubio vrijeme oko poznatih činjenica i poče odgonetavati trenutak u kom je živio, stopu po stopu kaka ga je živio, proričući sebe sama kako odgonetava posljednju stranu pergamene, kao da se vidi u ogledalu koje govori. Onda je ponovo preskočio da bi predusreo proročanstva i ustanovio datum i način svoje smrti. Međutim, prije nego je stigao do posljednjeg stiha, već mu je bilo jasno da nikad više neće izaći iz te sobe, jer bijaše predviđeno da će grad ogledala (ili utvara) vjetar sravniti sa zemljom i odagnati ga iz ljudskog pamćenja onog časa kad Aureliano Babilonia dovrši odgonetavanje pergamena, i da je sve što je u njima zapisano neponovljivo oduvijek i zauvijek, jer pleme osuđeno na sto godina samoće nije po drugi put imalo izgleda na zemlji.

Gabriel Garcia Marquez
29.04.2011.

...

Članak koji je Stephanie napisala za Newssheet spomenuo je u svom stupcu John Moore, a Michael Anstruther ga je komentirao u jednom londonskom listu.

''Članak gospođice Ryder apel je za povratak zdravom razumu. Ona ukazuje na opasnost naše pretjerane retoričnosti'', pisao je John Moore.

A Michael je napisao: ''Stephanie Ryder izložila nam je u svom članku točku gledišta jedne zemlje kojoj je  - premda je riječ o komunističkoj zemlji – očigledno veoma stalo do toga da ne bude aktivno upletena u taj sukob.''

Obojica su je pokušavali ohrabriti i podržati. Međutim, u novinama Hearstova koncerna Stephanie je ogorčeno napadnuta: ''Simpatizerka – novi regrut crvenih...''

Stephanie je pisala svom ocu, započinjući nekoliko puta, trudeći se da sastavi suvislo pismo.'' Tata, ti mi pišeš o golemoj crvenoj zavjeri. Ali ja sam uvjerena da to nije tačno.'' Kad je napokon napisala to pismo, činilo joj se nekako šuplje, puno retorike. Nije više bilo ničega od one čvrste veze između nje i njenog oca, veze koja nadilazi intelekt. Komunikaciju među njima nije priječila samo udaljenost, nego i različito shvaćanje značenja istih riječi.

Pisala je i Isabelli, svojoj majci.

''Ovdje je sve u redu. Mnogo je ljudi uznemireno zbog Koreje, ali ja sam sigurna da će se na kraju sve dobro svršiti... Ja sam dobro, a dobro su i Yong i naš sin.''

Pisala je i Jimmyju, premda od njega već dugo nije bilo pisma. Međutim, on je bio u Vojnoj akademiji u San Antoniju. A kako je sada rat, možda mu cenzura pravi poteškoće.

U međuvremenu, ponašanje njezinih kineskih kolega i studenata na sveučilištu postajalo je iz dana u dan sve rezerviranije prema njoj. Prešutna cenzura postala je očigledna i u Prevodilačkom uredu, jer su njezini kolege stranci: dva Francuza, dva Španjolca i jedan Englez, sada prolazili kraj nje bez pozdrava. Kao da je ona osobno bila odgovorna za korejski rat.

Stephanie je to boljelo, jako ju je boljelo. Čak se ni Kinezi, mislila je, ne ponašaju tako odvratno kao što se ponašaju ovi stranci, s toliko uobraženosti i uvjerenja da su neporočni revolucionari...

Stephanie je vozila svoj stari bicikl do sveučilišta i natrag. Poučavala je, uporno i nepopustljivo. Zakočila je srce i misli od tuposti. Osjećala je da je promatraju, bila je duboko potištena, ali se nije predavala.

Han Suyin

28.04.2011.

...

živim od ostataka

 

memorije pročitanog

memorije napisanog

 

energija

dijelova života

s ljubavlju i strpljenjem

 

ne okrećem strane

one se trgaju

jer neko želi graditi

knjigu svoju na mojoj

 

prinuđena u trenu sam zaboraviti

zbog tereta novog

sve naučeno i sve učinjeno

okrenuti se i krenuti

kao da ničeg nije bilo

 

i u svakom novom pokušaju

moram biti bolja

kao da čitavo naše vrijeme

samo taj je

a život hiljadu početaka gradi

 

želja da sastavljam smisao

da ne tonem

u bespuće bez svijesti

negdje duboko u meni

slamčice mi uvlači

u razum

kroz koje dišem

 

jednom, barem jednom

svako od nas

sastaviće sebe

uvezaće što je bilo

da gradi ono što će doći

 

možda suviše želimo

jer u svaku stranu

naši snovi su utkani

 

možda odveć smo uporni

kada iza loma naših snova

uvijek iznova ih tražimo

 

možda smo jaki

da nakon paljevine

knjiga naših života

ne ostajemo skamenjeni

nad zgarištima sjećanja

 

bijeli papir vječno čeka

27.04.2011.

...

Šta to znači pretvoriti se u zeca? To znači izgubiti svaku snagu. To znači da jedno od njih nije više snažnije od onog drugog. Kretali su se plesnim koracima uz zvuke klavira i violine a Tereza je držala glavu na njegovom ramenu. Tako je držala glavu dok su zajedno sjedili u avionu koji ih je nosio kroz maglu. Ponovo je proživljavala istu neobičnu tugu kao tada. Ta tuga je značila: stigli smo na posljednju stanicu. Ta sreća je značila: zajedno smo. Tuga je bila forma, a sreća je bila sadržaj. Sreća je ispunjavala prostor tuge. Vratili su se za sto. Plesala je još dva puta s predsjednikom i jednom s mladićem, koji je već bio tako pijan da je pao na podiju.

A onda su svi napustili bar i otišli u svoje sobe.

Tomaš je okrenuo ključ i upalio luster. Vidjela je dva kreveta jedan uz drugi, kraj jednog kreveta noćni ormarić s lampom iz čijeg je sjenila, uplašen svjetlošću, uzletio veliki noćni leptir i počeo da kruži po sobi. Iz bara u suterenu dopirali su tihi zvuci klavira i violine.

Milan Kundera

27.04.2011.

...

Župčani su išli između naoružanih stražara kao da su začuđeni: zašto ih vode? šta su učinili?

Žene i rođaci su ih pratili na odstojanju, ćuteći.

A s Mejdana su vojnici odlazili u rat.

I njih prate majke, očevi, sestre, djevojke. Plaču ili ćute ubijeno.

Berber Salih s Alifakovca stoji po strani. Je li saznao istinu o sinovima, ili se još nada?

Koji će poginuti od ovih što odlaze? I gdje? U dunavskim močvarama? U besarabijskim šumama? Na dalekim nepoznatim poljima?

Gledao sam, ožalošćen. Je li među njima neki Ahmetaga Misira, koji je postao aga, i platiće to tuđom i svojom glavom? Gdje je ljututi telal Hido koji bježi od sirotinje? Je li neki drugi Ibrahim Paro utekao od svojih žena? Jesu li ovdje sinovi nekog drugog berbera Saliha s nekog drugog Alifakovca, je li Husein Pišmiš, Smail Sovo, Avdija Suprda?

Svejedno da li su tužni ili lažno veseli, neće se vratiti. Ni moji drugovi nisu se vratili. Izginuli su, svi.

Hoće li i ova moja djeca ići tim istim žalosnim putem, kad odrastu?

Hoće li živjeti glupo kao i njihovi očevi?

Vjerovatno hoće, ali u to neću da vjerujem.

Neću da vjerujem, a ne mogu da se oslobodim strepnje.

Meša Selimović

26.04.2011.

... klopka

za svaki slucaj

iz svakog neocekivanog prikrajka

optuzbe

 

ono sto je ostalo je malo

prevazidjene boli

sebe

 

tisina manevrisanja

 

cekam presudu

osudjena

presudjena

izdaleka

 

zar se poznajemo

u ogranicenju

velicine svijeta

koliko i pogleda
25.04.2011.

uz propagandu...

Meni nije smijesno...

Ono sto vidimo, najvise govori o nama samima

24.04.2011.

uz ljubav...

nista me ne cini tako... kada znam da ljubav postoji... kada neprikosnoveno volimo, bez obzira na bilo sto, na teskoce, medjusobne udaljenosti, nesporazume, razlike... bez obzira.

24.04.2011.

uz praznike...

mir onima kojima su ovi dani dio tradicije i vjerskog identiteta... i mir svima.

24.04.2011.

uz narusena prava...

svaka manipulacija autorskim djelima bez znanja/ suglasnosti sa autorom je zloraba, cime su narusena autorska prava.

svaka manipulacija likovima, imenima i dr. osobenostima koje cine licni identitet, bez znanja/ suglasnosti te osobe je zloraba, cime su narusena ljudska prava.

23.04.2011.

svjetski dan knjige i autorskih prava

... obilježava se 23. travnja svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer je toga dana umro Miguel de Cervantes a rodio se William Shekespeare ...

UN-ova organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO, obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava uz pomoć brojnih izdavača, knjižara, učitelja i stručnjaka za komunikacije. UNESCO želi svakoga, a posebno mlade, potaknuti na čitanje te promicati izdavaštvo i zaštitu intelektualnog vlasništva putem zaštite autorskih prava. Odluka o obilježavanju Svjetskoga dana knjige i autorskih prava donesena je na Općoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine...

Wikipedija

23.04.2011.

...

23.04.2011.

price za uspavljivanje nacije

Postujem zivotinje kao bica, bez obzira na vrstu, vise nego mnoge ljude. Ljudi ih cesto zlorabe na razne nacine (kao sto to rade i jedni drugima)... izmedju ostalog, pripisuju im svoje lose osobine i u basnama koje su izmislili da bi se prikrivali iza zivotinjskih likova. Ljudske slabosti.

Recimo, postujem price sa likovima vila, patuljaka, trnoruzica, princeva i princeza, pa cak i vjestica, zmajeva... ali neki ljudi, kao sto mogu zlorabiti sve, tako odavno vec zlorabe identitet ovih (kao i mnogih drugih...) likova, pa i prica. Ove price o pricama su kreirane na imaginarnom prostoru bez identiteta preuzimajuci stvarnost koja treba da bude zaboravljena anestezijom (nakon koje se svaki put teze razbuditi) za kupovinu vremena... za zemlju bez svog lica, vremena i prostora.

22.04.2011.

...







Earth Day

Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnell prvi je put predstavio ideju obilježavanja Dana Zemlje i iste je godine dizajnirana Zastava Zemlje...  

Dan planeta Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih udruga usklađen dalekosežni program za promicanje održivog razvoja.

...Na prijedlog bolivijske  vlade 2009. godine Opća je skupština Ujedinjenih naroda  22. aprila proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje.

Neka budu samo mirni i veseli Dani Zemlje u budućnosti za naš lijepi vasionski brod Zemlja koji nastavlja da se okreće i kruži u hladnoj vasioni sa njegovim toplim i lomljivim tovarom vedrog života.“ Sekretar Ujedinjenih Nacija, u Thant 21.mart 1971

Wikipedija/Wikipedia

22.04.2011.

Earth Day

21.04.2011.

... osama

zbijenog prostora radja zelju

za sirinom

tisina radja ljubav

prema muzici

 

jedna putanja zvuka

ostra, brza i tanka,

duboka posjekotina

otici ce...

daleko i izgubit ce se...

na horizontu

 

daljinu i blizinu

siroko primi...

iz sirine primi...

pokupi rasute note

po polju zvonaca

kompozicije

u sebe

...

nije s visine

kroz zelene vlati

vidjeti plavu sto spustila se

do naseg pogleda

i rasuti zuti sjaj

sunca do ispod

nas...
19.04.2011.

... ptica

nemoj da mislis kada budes znao

mjesto i vrijeme postojanja ispred

iluzije, uvijek prave drugi za druge

cemu li postojanje sjena pored zivota

ociju zauzetih tvojima...

ako je ovo vrijeme mracno dok postoji sunce

ako je ovo vrijeme gluho dok vristi

pogled trazi svjetlo mjesto

zvuk razaznaje

muziku od zveckanja

praznih limenki na vjetru...

ove rijeci nisu iz mog vremena

ove rijeci nisu iz mog vremena...

ali mogu biti jedna tacka ispred...

(ipak,

mislim da sam privlacnija

kada ne pisem...
18.04.2011.

time out

slova i brojke ubrzano stapaju

sivu bezlicnu masu ispred ociju...

moglo bi biti bolje

 

na rubu mracne sume

pogledom u vecer

tamnozelenog mira

podsjeti me

 

jedrim na jastucima

 

na obali mora svako jutro

kvasi me voda i onda zraka sunca

da ne zaboravim toplotu

 

ponekad u podne udje mi u usi boja

koja slucajno je kapnula

i razmazala se...

onako ovlas, negdje u tebi

 

u osamljenom predahu

izmedju brojki i slova

zamisli, samo tebi pisem

i spavaj do sutra

...

15.04.2011.

dobar dan

:)


Stariji postovi

DOKUMENTA
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

MOJI LINKOVI

greenfieldplace02@gmail.com



BROJAČ POSJETA
120612

Powered by Blogger.ba